Autor: Dejan Ilić
Nema apsolutno nikakve veze između čokoladica (iz Subotice a za djecu u Dubrovniku), đuveča (iz Srbije a za vojnike u Hrvatskoj) i voza (iz Beograda a za Kosovsku Mitrovicu), iako bi predsjednik vlade u to da nas uvjeri. Odnos između Srbije i Kosova ni po čemu nije sličan, niti je na bilo koji način povezan s odnosom između Srbije i Hrvatske. To bi moralo biti kristalno jasno čak i kada se gleda iz ugla predsjednika vlade: sa Hrvatskom Srbija ima međudržavne odnose, dok sa Kosovom neće da prizna da ih ima. Ali, i mimo toga, to su dva odvojena problema i treba ih rješavati zasebno, što znači da se oni moraju razdvajati i u ravni javnog obraćanja građanima Srbije.
Takođe je jasno da je voz iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu bio (danima najavljivan, da ne promakne potencijalno nepažljivim adresatima) provokacija na šinama – provokacija dakle upućena direktno vlastima u Prištini. Sve drugo – pravo na slobodu kretanja, lične priče ljudi iz voza – zloupotrijebljeno je za tu provokaciju pod sloganom „Kosovo je Srbija“. Naravno, kalkulanti iz Beograda mogli su računati na pretjeranu reakciju sebi sličnih u Prištini. Naš je problem, međutim, u tome što sada vidimo kakva će ovdje biti izborna kampanja. Dok led na Dunavu nosi sve pred sobom, a prijetnju od (ponovo) poplava treba da otklone ledolomci iz Mađarske, predsjednik vlade priča o čokoladicama, đuveču i vozu: „Voz nije prijetnja nikome, čokoladica nije pretnja nikome, a ni đuveč…”
Naravno, i čokoladice, i đuveč, i voz, ovdje su upotrijebljeni metonimijski u funkciji zastrašivanja. Baš kao i buka i bijes koji su se podigli oko jednog hapšenja u Francuskoj i zahtjeva za izručenje uhapšenog. Sijanje straha kako su svi protiv „nas“ („Srba“, razumije se, pa im smeta sve što je „srpsko“ – od čokoladice do lokomotive) i rade „nam“ o glavi izborna je kampanja novoradikala. I pošto oni sâmi šire strah, logično je da sebe predstave i kao jedinu branu od prijetnji koje smišljaju ili provociraju (uz svesrdnu pomoć prekodrinskog „brata Mileta“).
Strah je ovdje jednom već poslužio za osvajanje i održavanje na vlasti, sjetićemo se, na početku devedesetih. Sada se isti strah koristi na istovjetan način, za ostanak na vlasti (pošto su potrošene priče o miru, EU, borbi protiv korupcije, napretku). Tako treba razumjeti poruku predsjednice skupštine posle sastanka predsjedništva SNS-a: „Važno je za Srbiju da naš kandidat pobijedi, jer vidimo da se ujedinjuju stranke i unutra i spolja kako bi nas vratili u vremena koja građani žele da zaborave.“
Da ne bude zabune, predsjednica skupštine još jednom: „… jer je očigledno da su se mnogi oko Srbije i u Srbiji udružili u namjeri da naprave jednu veliku političku i ekonomsku destabilizaciju“. Pitati otkud te prijetnje i ta fatalna opasnost za Srbiju kada nam nikada nije bilo bolje i kada nas nikada nisu više poštovali u svijetu; kada, na primjer, naš predsjednik vlade otvara berzu u Mumbaju i to tumači kao veliku čast za njega lično, ali i za Srbiju – nema nikakvog smisla. Jer tu nije riječ o racionalnom političkom govoru. Na djelu je puka politička manipulacija najprizemnije (i najopasnije) vrste. Umjesto obećanja, makar i lažnih, ili racionalnih pogleda u budućnost – građanima se servira strah s namjerom da se radikalno smanji kapacitet za razboritu odluku.
Ali, na jedan posredan način ima i istine u novoradikalskoj kampanji – sa tekućim vlastima građani Srbije zaista imaju razloga za strah. Jedini racionalan odgovor na tu prijetnju jeste glas protiv njih na predstojećim izborima.
Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.